Kako uvesti ritam spavanja kod djece

Kada je Jana imala 5 tjedana odlučno sam rekla suprugu da je vrijeme da ju naučimo na ritam noćnog spavanja. Kako nisam tijekom trudnoće pročitala niti jednu knjigu vezanu uz roditeljstvo, jer smatram da sve nekako treba teći spontano, tako nisam bila uopće spremna za ovaj izazov. A bome, nisam niti shvaćala koji me izazov čeka.

Ukoliko vaše dijete nije preskočilo grčeve, onda znate da su sa 5,6 tjedana najjači. Ne mogu reći da je baš to vrijeme najidealnije za početak uvođenja ritma spavanja. Iz današnje perspektive mogu reći da mi je žao što nisam krenula tjedan ranije.

Utopijski sam zamišljala da će u pola 8 navečer sita i presvučena biti sprema za spavanje. Ponekad se sama sebi čudim koliko mogu biti nerealna i pomisliti da je moguće staviti dijete od 5 tjedana u krevet i da će ono samo zaspati. Prvih nekoliko dana sam ju uporno stavljala spavati u pola 8, da bi ona zaspala tek oko pola 11, 11 navečer. Također, nemojte zaboraviti da su bebe, iako male, zapravo vrlo pametne i uvijek će naći načina da dođu do cilja. Jana je recimo glumila grčeve i mi smo ju naravno dizali iz kreveta. Prvo je mene navukla pa muža. Danima poslije smo joj morali pipati trbuščić prije nego smo ju primili.

Kada sam vidjela da ne ide po mome i da ona neće jednostavno zaspati kada ju stavim u krevet obratila sam se za pomoć Googleu i našla na jedan odličan i potpuno logičan savjet. Dijete treba pripremiti za spavanje. Sada smo iz šetnje počele dolaziti kući najkasnije u 6:15 i uveli jednosatni ritual hranjenja, maženja i kupanja. Ne samo da sam ju umirila, umirila sam i sebe. U početku sam gasila TV, ostavila minimalan izvor rasvjete, te umirujućim glasom sam joj pjevala i pričala s njom. Trudila sam se popodne ju dodatno izmoriti vježbanjem ili šetnjom ne bi li bolje spavala. Ali, ne samo popodne, ritam cijelog dana sam podredila večernjem spavanju. Doslovno sam riktala dnevno spavanje i obroke, razmake između njih dok nije došla do toga da je oko pola 7,7 spremna za hranjenje, a za spavanje između pola 8 i 8. Nikada ne bi rekla da za uvođenje ritma spavanja djeteta treba logistika, ali treba. Naš ritual je trajao sat vremena i kroz 3 tjedna Jana je prihvatila vrijeme spavanja. Jednom kada je uhvatila taj ritam, Jana ide spavati bez imalo problema u pola 8, 8. Danas, kada ima 10 mjeseci cijeli ritual je puno kraći. Više vremena posvećujemo igri, šetnji ili vožnji u Smart Triku, nego samom procesu uspavljivanja.  Djeci treba san, koliko se razvijaju budni okruženi razno raznim podražajima i izazovima, toliko se razvijaju i kad spavaju. Ne trebam niti naglašavati koja je razlika između dobro naspavanog djeteta i nenaspavanog i nervoznog.

U naš ritual uspavljivanja smo uveli i zvjezdicu. Već sam ju nekoliko puta spominjala jer smo svi skupa, posebno Jana, oduševljeni s njom. Zvjezdica ima reflektor koji na stropu projicira sličice i nekoliko različitih umirujućih muzika. Također, može svirati 5 ili 10 minuta, kako odaberete. Zavoljela ju je od prvog dana i često je tražila da joj upalimo ponovo nakon što se ugasi. S druge strane, mobil joj se služio samo kao motivacija da ga hvata rukicama, dok ga nije strgala.

S dnevnim ritmom spavanja smo se dugo mučili i prolazili nekoliko faza. Tek nakon 4 mjeseca života je počela spavati po danu duže od 15 minuta. Ne bi li lakše zaspala dala bi joj svoju majicu i miris bi ju umirio. U tu svrhu možete koristiti i tetra pelene jer djeca se vole po licu trljati s nekim komadom materijala i maminom majicom radi mirisa.

Jednom kada se odlučite uvesti ritam, ne odustajte od njega. Dosljednost kod djece je prvo i zadnje pravilo. Čak i po ljeti, kada smo navikli uživati u noćnim šetnjama nismo odustajali od ritma spavanja.

Naravno, ima dana kada bez pogovora zaspe u sekundi kada ju stavimo u krevetić, što je srećom više takvih dana, no ima i dana kada se mučimo svi skupa. Sada kada je naučila stajati u krevetu grebe nam po vratima da ju uzmemo jer joj se ne spava. Nekad popustimo nekad ne. No i u tim danima zaspe najkansnije do 9 navečer.

Ne očekujte da će ovaj proces ići lagano. Neovisno koliko je dijete malo ima karakter i neće vam beskompromisno popuštati. Mučit ćete se. Biti će puno suza. U nekom trenutku dok slušate djetetov plač ćete se sigurno osjećati loše jer mu ne pomažete, ali zapamtite da je to samo njegov način da vas pozove jer ne zna drugačije. Budite ustrajni jer i vi želite vrijeme za sebe, je li tako?

Post pisan u suradnji s Baby Center Hrvatska!

love,

Ana