23. stu 2015.

Druga strana života…. 14 istina o trudnoći



Blaženo ili drugi stanje? Svatko zove svojim imenom.

Zapravo, potpuno je nebitno. Mene zanima zašto mi nikad nitko nije otkrio što me čeka u tih 9 mjeseci? E pa, ako ste kao i ja znatiželjne i volite sve imati pod kontrolom, donosim pregled promjena u trudnoći koje su me potpuno zatekle, ali ne samo mene već i moje trudne prijateljice.

  1. Umor. Prva 3 mjeseca trudnice prespavaju. Da pojasnim. Pola sata peglanja = 2 sata spavanja. Doslovno! Prva 3 mjeseca sam bila kronično iscrpljena. Da vas odmah umirim, s drugim tromjesečjem nestaju te tegobe i u vas uđe neka nevjerojatna energija.
  2. Noćne more. U početku sam mislila da je to samo moj problem, ali razgovor s trudnim prijateljicama mi je otvorio oči i shvatila sam da trudnice masovno prolaze ovaj period. Pobogu, čemu?
  3. Grudi. Imate male grudi i potajno želite da su veće? Nemojte! Ta bol kada grudi počnu bujati (bradavice su uključene) dovodi vas do suza! Prisiljavate se masirati ih, ali i taj proces je prebolan! Našla sam rješenje i za njih koje ću ubrzo podijeliti s vama. Jesam vam spomenula da bujanje grudi znači bolna leđa?
  4. Ima još, naravno! Mučnine! Bez brige, nisam ih zaboravila. Ne, nisu samo ujutro i ne odnose se samo na povraćanje. Na žalost, ja sam svega 2 puta povraćala. Moje mučnine su se očitovale u groznom osjećaju težine u trbuhu koji sam pokušavala ispraviti svim mogućim vrstama hrane. Dobra vijest da većini trudnica sve prolazi s krajem prvog tromjesečja, pa i mučnine.
  5. Glavobolja. U životu nisam imala migrenu, pa ne mogu tvrditi da sam nju imala, ali pretpostavljam da jesam s obzirom da sam znala 2 dana provesti pokrivena prekrivačem i s maskom na očima.
  6. Kava. E ovo je stvarno bolna točka. Moj omiljeni nescafe je postao smeđa voda s poprilično neprivlačnim okusom koji se s vremena na vrijeme prisilim popiti uz krafnu, jer to je jedini način da popijem kavu. Pitate se zašto ne pijem tursku kavu? Jer ne podnosim više njen miris.
  7. Hrana. Da, poneke trudnice imaju čudne potrebe, ali neću suditi jer i ja mislim da su krastavci i kakao najbolja kombinacija na svijetu (??? Onak, WTF), ali nemojte se čuditi kada vam hrana (kao i piće) promijeni okus. Npr, klasičnu ribu ne podnosim više dok se hobotnica i ja i dalje dobro slažemo. Jedno vrijeme u prvom tromjesečju nisam podnosila niti vodu, dok sam sada opsjednuta s njom.
  8. Nagla slabost. Ljepota života u Zagrebu je vožnja u tramvajima i autobusima u kojima je klima kao i sapun rijetka pojava,a šanse da se srušite ogromna. Ah ti predivni trenutci gdje vam je muka, sjedite na podu,a ljudi govore da vam se ne treba nitko dignuti jer je stanica blizu. Tim ljudima – smrt tisuću bodeža! Također, to što se trudni i što vam trbuh nije više nevidljiv ne znači da će vam ljudi ustupati mjesto! Te ideje da ćete sjediti u jadnom prijevozu, na žalost zaboravite. Tu lekciju iz bontona su zaista rijetki prošli.
  9. Nervozni ste. Da, nikada nisam u životu bila toliko nervozna. Zapravo, da budem preciznija. Sve vas iritira. To se isto odnosi na prvo tromjesečje. Pretpostavljam da je to povezano sa strahom od gubitka djeteta, jer sam bila i posebno oprezna. a s druge strane, uza sve tegobe tko bi ostao smiren?
  10. Spavanje. Osim što ćete se susresti s nesanicom (drugo tromjesečne), osuđeni ste na spavanje na boku (jej) i sretni ste ako vam dijete tolerira oba boka.
  11. Žgaravica. Nisam imala pojma što je to dok nisam ostala trudna. Nije zabavna. I vrlo često se        javlja.
  12. Mjehur. Ako išta mrzim to je kad mi nešto prekine noć. Srećom imam tvrdi san koji je do sada mogao uznemirit jedino povremeno hrkanje mog dragog. Ne više, jer je dobio konkurenciju u obliku mjehura! Ah te noćne šetnje do wc-a….
  13. Zaboravnost. Trudnice su zaboravne i to nije nikakav mit. Toliko praznog hoda nisam imala cijeli život koliko uz ovih skoro 6 mjeseci trudnoće. Rokovnik mi je stalno u ruci i sve je zapisano u njemu, je inače ne pamtim. Doduše, stanje se poboljšalo od kada sam počela piti dodatke prehrani pune omega 3 masnih kiselina, pa eto, malo manje uzaludno hodam.
  14. Emocije. Kao prava emotivna ribica emocije mi nikada nisu bile strane. Ali količina emocija koju sada proživljavam kada pogledam bilo kakvu imalo emotivniju reklamu je ogromna i već sam sada proplakala hektolitre suza zbog ničeg.
Da, trudnoća je drugo stanje. Sve se mijenja koliko god vi to negirali. Sve je prilagođeno jednoj maloj točkici. Meni su prva 3 mjeseca bila iznimno teška. Muža nisam puštala ni blizu sebe. I zaista sam ih teško podnijela. Ne jednom sam rekla da mi više ne pada na pamet ostati trudna i sve ovo ponovo prolaziti.  A onda se sve promijenilo.

Negdje oko 17, 18 tjedna sam ju prvi puta osjetila. U tom trenutku je sve sjelo na svoje mjesto. Ona je bila karika koja nam nedostaje. Naša treća puzzla. Ona je bila ona tihi, tužni pogled za nedeljnim ručkom koji smo tako uspješno skrivali. U početku je to bio osjećaj kao da balončići od zraka jednostavno puknu. I osjetila bi ih tek ponekad. Pa su bili lagani dodiri. Sada su to već pravi udarci za koje pouzdano znam da je ona. I znate što, apsolutno vrijedi svih noćnih mora, nesanica, odricanja od omiljenih napitaka i svega. I sve bi ponovila ponovo i ponovo. Jer svaki, ali baš svaki put mi izmami osmjeh na lice kada mi se javi. Možda je ipak trudnoća blaženo stanje, jer se svaki puta kada mi se javi ja nasmijem kao zaljubljena teenagerica!

Pričajte mi, kako je prošla vaša trudnoća? Ili vaših prijateljica?

Love,

Broj komentara: 18:

  1. Odličan post :D Nisam trudnica,ali mislim da dolazi uskoro za mene to razdoblje.Nisam plašljiva i ne bojim se tako lako,ali ne mogu si predočiti to stanje. Nije mi jasno kako ću spavati sa tolikim trbuhom,što ako se okrenem krivo. Sama pomisao da sam toliko velika me malo straši jer sam navikla biti okretna i sve raditi sama. Drugo me straši to malo sitno biće,hoću li znati brinuti se za njega. Većinom kažu da su to neki normalni strahovi i da sve sjedne na mjesto normalno....pa valjda hoće.
    Čestitam i želim puno sretnih i zabavnih trenutaka sa bebalinom :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I mene je muččilo spavanje, ali sve ti nekako dođe prirodno. Dobro s vremenom ti treba netko da te malo pogura da se lakše digneš ili okreneš.
      A to malo biće, srećom imamo malog nećaka pa smo s uz njega ohrabrili oko svega! Ali baš kao što kažu, sve sjedne na svoje mjesto, nadam se :-)

      Izbriši
  2. Awww. Čestitke draga Ana! :)
    Vidim da ti nije lako, ali samo hrabro!

    OdgovoriIzbriši
  3. Ovo je tako predivno.. nadam se da ću i ja jednom tako moći.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala draga:-* Kako ne bi mogla! Sve će se to posložiti!

      Izbriši
  4. Kao prvo cestitam,sigurno ces biti super mama! Moram priznati da sam za "simptome" cula,ali trudnice koje su se oko mene nalazile do sad imale su najvise problema s trudnickim dijabetesom (katastrofa i nadam se da ti bar s time ne vodis bitku)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti <3 pozlatile ti se riječi, jer to ono od čega nas najviše panika hvata! Za sad nemam problema s dijabetesom i duboko se nadam da će tako i ostati!

      Izbriši
  5. Čestitam ti od srca! Joj ja sam prva 3 i pol mjeseca po cijele dane imala mucnine i slabost i povracala doslovce svaku večer prije spavanja. U tom razdoblju sam samo lezala u krevetu i ustajala bas kad moram jer nisam imala snage ni za sto. Tada sam milijun puta znala pomisliti da nikada vise necu biti trudna ali cim su prosla da 3 i pol mjeseca sve se promjenilo. Mucnine su odjednom potpuno nestale a ja sam bila puna energije i trudnoca mi je postala predivna. Jedino smo me je "ometalo" i nerviralo bili su stalni odlasci na wc, pa sjedenje na wc-u i po pola sata jer sam stalno imala osjecaj da je u mjehuru ostalo još pa sam stiskala kao luda. :D Sve je stvarno proteklo lijepo i lagano do ona zadnja dva mjeseca. Tada mi je vec postajalo sve teze hodati i stajati, nisam mogla sjediti jer bih ostajala bez daha i sve cesce sam osjecala probadanja u trbuhu, mjehuru itd. Porod je za mene bilo najbolnije ali i najljepse iskustvo u zivotu, iako sam ja imala lagan i brz porod to je zaista najveca bol koju sam ikada dozivjela ali i bol koju sam najbrze zaboravila. Sve to brzo prodje i prezivi se, a ono što dobijes isplati se svake boli, svake neprospavane noci, svakog odlaska na wc po milijuniti put u danu, svakog ostajanja bez daha itd. Sad vec mjesec i pol dana iz dana u dan sve više uzivam u svom sincicu i nadam se da cu jednoga dana to sve opet ponoviti. :) Od srca ti zelim svu srecu i uzivaj u svojoj trudnoci i bebici kad stigne. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. <3 predivne riječi draga Ines :-* Uživaj uz svog malog ljepotana! Znam da ćeš sve ponoviti :-)

      P.S. Nakon što sam prošla 3 mjeseca mučnina, znala sam da ako sam to preživjela da ću i porod, jer mi je teže podnjeti fizičku slabost nego fizičku bol!

      Izbriši
  6. Pronalazim se u svakoj tvojoj recenici jer sam i sama u takvom "blazenom" stanju ali najvise se mucim sa zgaravicom i to cesto zavrsi suzama,ali eto sve su to kako kazu cari majcinstva:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moje srećom nisu toliko jake, jer žgaravica je jedna od najgroznijih stvari koje sam iskusila! Nadam se da će se što prije smirit same od sebe!

      Izbriši
  7. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  8. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  9. Predivno ♥ Čestitam od sveg srca! :)

    Nisam još iskusila to blaženo stanje, i nadam se da ću moći kada to budem željela, a iako me plaše sve te usputne "nevolje", znam da je istina da se sve to ne može niti blizu mjeriti s tom količinom sreće i snagom roditeljske ljubavi, tako da jedva čekam da mi jednog dana moje malo obogati život.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala draga :-*

      Tih usputnih nevolja ima u svemu i koliko god da su grozne, stvarno ti obećajem da će ti se sve isplatiti i da ćeš maksimalno uživati <3

      Izbriši
  10. Išla sam pročitati post iako sam sada već mama 4-mjesečne curice koja mi se čini već jako velika. Ali eto, ja svoju trudnoću pamtim kao pekrasnu bez ikakvih većih tegoba osim zaboravnosti i emocija, a to mi je ostalo i sada. Mislim da više nikad neću biti pametna kao prije :D

    No, uistinu se isplati :) Sjećam se kada smo došle doma iz bolnice, ja sam ju držala i govorila mužu neka nikad ne odraste, neka uvijek ostane naša mala curica :) Ali, nažalost, vrijeme jako brzo leti i nekada imam dojam da ne uživamo dovoljno... ponekad dani prolete u svakodnevnim aktivnostima i rutini, ili mi se samo tako čini... ali na kraju dana se samo volimo i mazimo i pazimo :)

    Sretno dalje s trudnoćom i roditeljstvom!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ti si onda jedna velika sretnica!

      Uživajte u njoj, jer tako brzo odrastu!

      Izbriši