Doručak u krevetu by Susan Elizabeth Philips

Uvod u ovaj post mora biti malo širi, iako nisam sigurna hoće li to sve imati smisla. Obećajem, potrudit ću se da ima. 

Ova godina za mene je bila, najmanje rečeno, neobična! Bilo je i razočaranja i iznenađenja. Puno promjena, napravila sam velike promjene na sebi što je bitno, upoznala nove ljude i sklopila jedno jako neobično prijateljstvo. Koje je prvo počelo, mislim da će se I. složiti sa mnom, kao „mirovni pakt“ :-). Srećom, brzo je izgubilo tu funkciju i postalo je prijateljstvo.

I tako smo I. i ja odlučile razmijeniti knjige iz kućne biblioteke jer smo obje strastveni čitači. Među naslovima koje mi je dala bila je i ova knjiga. Uzela sam ju prvu, bez razmišljanja i bez puno očekivanja. I dobar dio knjige sam mislila da će moja recenzija nje ići u drugo smjeru (kasnije ću reći kojem), no na 303 str. sam promijenila mišljenje. Evo rečenice koja me nasmijala, ali i zbog koje su mi suze potekle:

„ Moramo biti same, ona i ja, ili ćemo plivati, ili potonuti, bez ikoga u blizini.“

I., vjerujem da ti je sve jasno?! :-) ni same to ne bi bolje rekle. A kraj znaš i sama. :-)

Nakon što sam napravila jednosmjeran dijalog, vrijeme i za recenziju knjige.

Glavni lik knjige je Sugar Beth i cijela radnja se vrti oko nje. No ,da vam sada ne prepisujem kratki sadržaj (ukratko: glavna frajerica u srednjoj, žderačica muškaraca se vraća u grad. Svi u panici i željni osvete prema njoj.), evo onog što mi se svidjelo u knjizi. Ne znam, da li ste skužili u američkim filmovima koliko briju na kraljicu/kralja srednje škole, koliko im je uopće ta pozicija važna i koliko se svi njihovi teen filmovi vrte oko toga što su ti ljudi postigli u životu i kako ih je srednja škola oblikovala. No, poanta ove knjige je u tom dijelu kad su oni odrasli i kako mnogi i nakon 15 g. žive životom srednje škole i ne mogu nastaviti život. Ali to nije slučaj samo kod njih, svaki grad ima „tih“ ljudi. Gledam po svom kvartu, još ima dečkića (pameću se nisu makli dalje od 8 razreda) koji i dalje misle da su glavne face, da ljudima imponira da su sa njima u društvu, itd.. ma znate na što mislim. Znam nekoliko takvih likova, uglavnom nisu ništa postigli u životu. Vrhunac im je ako su našli neku koja ih želi, a ta koja ih želi je isto fascinirana jer ima „glavnu facu u školi“ za dečka/muža. Eto, ta knjiga je upravo savršeno to prikazali, ali ono što je bitnije prikazala je i kako su neki od njih odrasli i shvatili da je jedino budućnost bitna.

Ne znam da li ima ove knjige u knjižnici, malo potražite. Vrlo je čitka, ima zaista zabavnih dijelova i svakako bi ju preporučila. Ugodno štivo za ove hladne dane.

Jeste li pročitale ovu knjigu? Volite li čitati? I ono najvažnije, imate koju za preporučit?

Čitamo se,

Maybe