Druga strana života...trudnoća

S vremena na vrijeme sam dijelila s vama svoje doživljaje vezane uz trudnoću i iako nisam planirala, mnoge vaše poruke su me ponukale da napišem još jedan sveobuhvatni post vezan uz trudnoću. Iako je teško 9 mjeseci sažeti u jedan post, probat ću barem najvažnije s vama podijeliti.

Prvo tromjesečje kao i većini trudnica, ono najteže. Čast onim rijetkim izuzetcima, ali većina trudnica u tom razdoblju ima strašne mučnine ili povraća. Dodajmo još i umor u kombinaciju. Ta prva 3 mjeseca sam 1000 puta pomislila – ne želim više nikada biti trudna! Na žalost, nisam povraćala, već me mučila strašna mučnina od jutra do mraka. A moja prva 3 mjeseca su prolazila tijekom ljeta, prisjetimo se da je ovo ljeto bilo iznimno toplo što je dodatno pogoršavalo situaciju. Kada je završilo prvo tromjesečje, sve tegobe su nestale kao odrezane i ja sam konačno mogla početi uživati u trudnoći. Moj prijedlog za trudnice je da uzimaju neke od dodataka prehrani. Dati će vam ipak snage i ja sam se bolje osjećala. Drugi prijedlog koji bi svakako dala svim trudnicama je vježbajte. Ako niste karakter, potražite stručnu grupu ili individualne treninge. Twinkle Spa ima genijalan program za trudnice na koji me Tea (u ovom postu sam ju spominjala) pokušala nagovoriti na to. Čak nisam trebala niti dolaziti tamo, već bi preko aplikacije nadzirala koliko vježbam. Naravno da se nisam dala, jer ako me muž nije natjerao da vježban (a kineziolog je), kako će me Tea? Greška, velika greška! Bez obzira što sam u dobroj formi što mi je čak i fizioterapeutica u bolnici potvrdila, sada itekako žalim što nisam vježbala. Naime, nositi dijete, dojiti ga, .... znači napor za tijelo i nepraktične položaje. Prve dane su mi leđa bila u komi. E zato vježbajte! I krenite odmah! I ja sada čekam da se još malo oporavim od poroda i da počnem vježbati. Barem doma za početak.

Drugo tromjesečje je divno! Tada uživate u trudnoći. Osjećate bebicu. Okolina počinje zamjećivati da ste trudni. Meni je ovo bilo najljepše vrijeme. U 17 tjednu sam ju prvi puta osjetila. I tada su počela naša druženja. Obožavala sam kada me počela jače lupkati. I zaista sam imala osjećaj da komuniciramo. Svako jutro kada bi se probudila zaželjela bi joj dobro jutro, a ona bi se javila udarcem. To je vrijeme kada kada postaje svjesni karaktera svog djeteta. Tako sam ja svima govorila da ćemo dobiti jednu malu curicu koja nema namjeru spavati i koja je jako živahna. Mislili su da pretjerujem. Sada znaju da sam bila u pravu. Koliko mi je trudnoća bila teška u prvom tromjesečju, toliko je divna u ovom. Mislim da mi je najbolji opis ovo razdoblja: proljeće nakon duge i hladne zime. Brzo će i tata moći osjećati udarce i to su trenuci koji su posebni i urežu se u misli. Nikada neću zaboraviti njegovo lice kada ju je i on prvi puta osjetio. Ta sreća je bila neopisiva. Ne zaboravite na ultrazvuk na kojem sada gledate svoje sve formiranije dijete koje luduje u trbuhu. Meni je svaki odlazak na pregled bio kao naš izlazak. Posebno sam se uređivala i bila strašno uzbuđena svaki put.

I onda je stiglo treće tromjesečje. Trbuh je već počeo naveliko rasti. Leđa su me sve više i više boljela (još jedan razlog zašto bi trebali vježbati u trudnoći). I postala sam sve manje i manje pokretna. Hrpu poslova sam trebala izbaciti i usporiti ritam, ali ja sam stalno imala još nešto za završiti. Dok nisu krenuli problemi. Počeli smo s mirovanjem doma. Međutim kada se stanje poboljšalo, ja sam nastavila svojim ubrzanim ritmom. Pazite na sebe. Jer ja sam zadnje dane trudnoće završila u bolnici na strogom mirovanju zbog gubitka plodne vode. Rezultat svega je bio inducirani porod mjesec dana prije termina. Srećom, Jana je bila potpuno razvijeno dijete i nije bilo straha. Čak nije morala niti sekunde biti u inkubatoru. Iako zapravo nije moj ritam kriv za gubitak plodne vode, sada tek vidim kolika je moja opsesija da 'sve bude savršeno' bila nepotrebna. Znate zašto, jer na kraju ništa nije bilo spremno. Niti je robica bila oprana, niti je krevetić bio namještene niti je bila kupljena robica za izlazak iz rodilišta. Prva dva dana bolnice sam sve opsesivno dogovarala da bi shvatila da je sve to tako nebitno. Pa imam i muža i obje mame i šogoricu i svi su sposobni to sve organizirati. I tako je bilo. A što nije bilo spremno odmah, sredili smo kada smo došle doma. Na kraju sve to postaje nebitno. Važno je samo da ste doma sa svojim djetetom i da je sve u najboljem redu.

Trudnoću podredite svome djetetu i sebi. Znam da nisu sve trudnoće planirane, ali ako ste već trudni budite svjesni da sada vaš život dolazi na drugo mjesto jer imate jednu malo biće koje vas treba više od ičega. Ovoga sam posebno postala svjesna u bolnici. Nije na meni da osuđujem ičije postupke, jer svi griješimo, ali zaista sam ostala u nekoliko situacija zgrožena kada sam vidjela da trudnice svoje potrebe stavljaju prije djetetovih.

Nakon 11 dana bolnice i kada smo zajedno došle doma shvatite da je odricanje nekih svojih gušteva, prilagođavanje trudnoće potrebama djeteta i sve muke da je vrijedilo. Kažem kad dođete doma jer tek kada smo došli u intimu vlastitog doma počela je prava i najljepša avantura. Svako nespavanje. Muke po dojenju. Umirivanje. Briga. Činjenica da nam se život potpuno promijenio i da nam je ona apsolutno najdraža tema razgovora vrijedi svakog trenutka. I dokaz je da se sreća zaista ne može kupiti. Danas je 3 tjedna kako uživamo u našoj maloj ribici. Imamo stotine slika, videa i događanja. Svaki trenutak je zanimljiv s njom. Da, neispavani smo. Posebno ja, jer ju moram dojiti svaka 2 sata, a nerijetko je i češće gladna. Sve što radimo u pauzama i počnemo raditi par sati ranije. Ali kada nas pogleda svojim milim pogledom. Kada se u snu nasmiješi. Ili svojim sitnim rukicama traži da ju nosimo. Naše srce je puno. Ma prepuno. I da, naravno da nas je strah. Odgovaramo za nečiji život ispočetka. Strah nas je da u najboljoj namjeri ne zeznemo. I nemamo plan. Za sada živimo dan po dan. Sat po sat. I maksimalno uživamo. Kako mi je jedna divna žena rekla: život ti je sada kao napeta praćka. Apsolutna istina. No imamo jedan mali osmjeh koji nas umiri i kao da kaže: ma sve će biti ok J

Love,

Jana & roditelji

 Izvor slika