Druga strana života…svi moji strahovi

Možemo se zezati i smijati na svoj račun, ali s vremena na vrijeme, uhvate nas strahovi i panika uzme svoj danak i više nije smiješno. Kod mene se sada trenutno sve vrti oko trudnoće, zapravo, oko naše bebice i njenog života. Mogu se zezati na račun svoje debljine, smijati se njenom ludovanju u trbuhu, ali baš kao i svaki budući roditelj imam/o hrpu pitanja i strahove koji me/nas prate.

Na žalost, jer ne možemo biti uvijek sačuvani, često čujemo loše vijesti. Ne samo čuti, već i osjetiti ih na svojoj koži. I koliko god ih svjesno ili nesvjesno potisnemo, one u jednom trenu isplivaju na površinu. U trenutku kada najviše brinemo one postaju prisutne. Nije se lako nositi s njima i sebe uvjeriti da je sve ok i da je to samo normalan strah. Teško je baš u svakom trenutku ostati priseban uza sva pitanja koja mi prolaze kroz glavu. I dok s jedne strane imam beskrajno puno ideja kako urediti savršen kutak za nju, s druge je naša jedina želja da je živa i zdrava.

U ovoj borbi za koju znam da prolaze mnogi parovi, beskrajna smo si podrška moj dragi i ja. Iskren razgovor para zaista unosi povjerenje. Ali u trenucima kada niti on nije dovoljan, jer uvijek je lakše čuti mišljenje nekog sa strane, imam nekoliko divnih žena koje me ohrabre.

Ponekad mi se čini da je u našem narodu 'zabranjeno' pričati o strahovima i boli. Lakše je negirati. Moram svi biti pozitivni i zabavni. I rijetki se odvaže reći ono što im je na srcu. Uvijek sam imala osjećaj da nitko to ne prolazi, jer nitko o tome ne priča. Ali prolazi. I moja frendica koja upravo sada prolazi trudnoći. I ona koja je prije 10 g. rodila. Sve smo se borile ili borimo s nekim strahovima. Sada mi život sada ima neki drugi smisao. Sve što radimo, radimo zbog nje. Do trena kada je test pokazao pozitivan rezultat na svijetu smo postojali samo mi. I bilo nam je divno. Odrasli smo. Razboriti. Ne donosimo (uglavnom) glupe odluke. Imali smo sve i uživali. Sada nas čeka malo krhko čudo. Iako imam na raspolaganju čak 2 patronažne sestre (koje me znaju od rođenja) pa s te strane nema straha, kroz glavu nam prolazi 1000 pitanja oko odluka, odgoja, utjecaja okoline. Svijet se uvelike promijenio od kada sam ja bila mala. Da ne kažem srednjoškolka. Odrastala sam u vrijeme kad su prvi mobiteli (popularne cigle) bile sramota, a ne status, a danas djeca već u 1 osnovne imaju mobitele. Prečesto sam preskakala stepenice i uhvatila se kako se borim s problemima koji će stići tek za nekoliko godina. Moja opsesija gledanja 2 koraka naprijed je napredovala do maksimuma i postala sam opsjednuta pitanjima čije ću odgovore tražiti tek za nekoliko godina.

U jednom od posjeta Twinke Spa centru sam popričala sa Sanjicom Ćaćić Hećimović. Sanjica je NLP trener i iako se odmah takvi susreti vežu uz psihološku pomoć, ona to nije. Zapravo, Sanjica me umirila, dala mi tehnike kako da se opustim i sama sebi pomognem u trenucima kada me hvata panika. Zahvalna sam joj jer me beskrajno smirila. I umirila u onim trenucima kada razgovori s bližnjima nisu pomagali. I pomogla mi shvatiti ono što su mi svi govorili: nitko nema plan i za dijete se ne radi plan. Niti ne znamo što nas sve čeka u životu niti možemo ikoga zaštiti od svih životnih nedaća. Imamo dovoljno vremena sve naučiti u pravom trenutku. 

Love,

Ana