Druga strana života….oda mojim prijateljicama

Za ovaj tjedan sam imala potpuno drugačije planove, ali je doktor rekao da moram usporiti. I dok sam zadnjih dana skupljala snagu rezimirala sam cijeli tjedan, koji je bio jako emotivan i poseban i dokazao da nije baš uvijek 'Žena ženi vuk'.

Nemam puno prijatelja. Nikad ih nisam ni imala. Ali ta šačica ljudi je baš kao što narod kaže ' obitelj koju sam izabereš' je uvijek tu. Čak i kad ih ne vidiš mjesecima znaš da su oni tu. No ovaj post ću posvetiti ljepoti ženskog prijateljstva.

U mojem životu nema mjesta za ljude koje me iscrpljuju. Nema mjesta za ljude uz koje moram puno disati i brojati do 10, niti za ljude uz koje se moram pretvarati. Život je prekratak i previše je obaveza da bi išla navečer leći u krevet ljuta na sebe jer sam večer ili dan provela s ljudima koji to ne zaslužuju. Zapravo ne mislim da sam ovim stavom ništa drugačija od većine. Upravo suprotno, većina vas će se naći u mojim riječima. Vrijeme je da se s uvoda prebacim na pravu priču.

Život je neke ljude u moj život doveo njihovim rođenjem, jer ponosna sam što ih 'vučem' doslovno od rođenja. Neke druge su uvele druge osobe. A neke posao. Uvijek sam govorila da ne želim na poslu tražiti prijatelje, a upravo tamo sam pronašla divne žene. Ne, mi ne objavljujemo slike  sa svake naše kave ili izlaska. Mi pamtimo trenutke. Da, zabavljamo se na old school način, razgovorom i smijehom. I nemamo isto mišljenje o svemu. Niti sve radimo zajedno. Ne pametujemo jedna drugoj, ali prenosimo iskustvo i pomažemo si. Lagat ćemo jedna drugom, ali i reći istinu kada nitko drugi neće. Nedavno je jedna od njih sa mnom započela razgovor: ' nisi debela, divno izgledaš'. Obje znamo da to nije istina, ali godi i želim da mi se sada laže, jer je svaki pogled u ogledalo brutalno iskren. Za važne stvari mi neće lagati. Niti ja njima. Nećemo se naljutiti jedna na drugu ako si tražimo uslugu i ne možemo ju odraditi. Dapače, razumjeti ćemo.  Nekad se čujemo svaki dan. Nekada 100 x dnevno. A nekada imamo zatišje danima, tjednima, pa čak i mjesecima. Ali naše prijateljstvo nikada zbog toga ne staje. Prošle smo zajedno i predivne i tužne trenutke. Mijenjale smo se, razvijale, napredovale. Samo je jedna stvar ostala isti uvijek: jedna drugoj smo neizmjerna podrška, jedna drugu podupiremo, dajemo najbolje savjete koje znamo i uvijek smo tu kada se trebamo. Zapravo, kad malo bolje razmislim, i jesmo jedna drugoj vuk. Točnije, vučica, jer grizemo ko' lude jedna za drugu.

I ne moram ih sve nabrojati, one znaju tko su....

Pričajte mi o svojim prijateljicama i vašim ritualima....

Love,

Ana