Zbogom 2015.g.

Kada sam bila mala nisam razumjela roditelje kada su govorili da im godina prolazi brže što su stariji. Sada ih potpuno razumijem. Kao da je bilo jučer kada sam se prije godinu dana  u ovo vrijeme spremala za skijanje, koje ove godine iz očitog razloga preskačem. I evo me već na kraju 2015.g. i sprema više nego ikada za novu godinu, nove izazove. Pospremljenih skija. 

Zadnjih dana sam napravila mali 'detox'.  Laptop je ostao pospremljen u ladici. Društvene mreže sam pregledavala s vremena na vrijeme. Za mene su postojali samo kolači, najdraži i filmovi. I naravno neizostavna šalica čaja. Tim redom, jer moja potreba za slatkim stavlja sve drugo po strani. Ovi dani bili su idealni za rezimirati godinu, napisati pokoju riječ u dnevnik i otvoriti prvu stranicu novog Ženskog rokovnika.

2015. godino, da te mogu opisati samo jednom riječju, bila bi: učiteljica. Godina u kojoj sam naučila o sebi više nego ikada. Godina u kojoj sam naučila slušati svoje srce. Instinkt. Šesto čulo. Početkom godine donijela sam odluku s kojom nisam bila na čisto niti u jednom trenutku, ali neka logična objašnjenja su me 'natjerala' da se odlučim za nju. Ne, nije to bila najbolja odluka i prvu polovicu godine mi je dobrano zeznula. Na trenutak sam čak počela gubiti sebe, a nema gore od toga nego kada gubimo sebe. I u toj nemoći, kada sam panično tražila izlaz, dogodio se klik. Klik zbog kojeg ću vječno poštivati ovu godinu jer sam naučila zaista vrijednu lekciju. Umjesto panike, stala sam i shvatila da od toga nema ništa. Uzela sam si predah. Sve sagledala. Za motivaciju sam si napisala sve svoje vrline na papir. Kao i uvijek veliku podršku sam našla od svog dragog. Zatvorila sam se na nekoliko dana i počela planirati. Slagati svoj život. I stavljati na papir ciljeve koje želim ostvariti u 2016. godini. Konačno, moja želja da imam posložen život se počela ostvarivati. Možda zato što sam 'posložen' počela gledati totalno drugačije nego do sada. Ne znam. Ali krajem godine sve je došlo na svoje mjesto. Možda sam ju na trenutke mrzila, ali sada mi je drago da je postojala godina baš poput ove.

Jeste li  zapisali svoje uspjehe ih 2015.g.? Možda vam se čini glupo, ali zaista je divno imati sve na jednom mjestu. Prolistala sam ovogodišnji Ženski rokovnik i evo mog popisa, ne nužno kronološki:

1. Napravila sam macaronse
2. I croissante
3. Posjetili smo Berlin
4. Skijali smo u Francuskoj
5. Shvatila sam se da se sve događa s razlogom, koliko god to bilo jefitno objašnjenje
6. Prebrodila sam strah od leda na stazi (volimo  OBOŽAVAMO skijanje i već smo tražili najmanje moguće odijelo umjesto skafandera za našu curicu)
7. Naučila sam vjerovati sebi
8. Nakon godinu i pol odabrali smo tepih (oni koji nas poznaju, znaju koliko je to naporan proces bio)
9. Postala sam teta jednog predivnog mališana kojeg imam za misiju razmaziti, jer to je tetin posao. 
10. Jedan četvrtak krajem srpnja oboma nam je promijenio život. Naša sumnja je potvrđena i od tada brojimo dane do njenog dolaska.  

Neki ciljevi nastali su u godinu ranije, neki tijekom godine. Bilo je tu i dosta poslovnog uspjeha, ali nekako on ove godine nije nimalo važan. Puno je godina ispred mene kada će i posao imati priliku doći na ovu povlaštenu listu. Za sada su bitne sitnice i mali izazovi koji me promiču i tjeraju da se razvijem. 

A čemu se veselim u idućoj godini? Novim izazovima, našoj mrvici i činjenici da opet moći piti kavu s guštom kakvom sam ju pila!

Zbogom 2015.g., svašta si me naučila i zbog tebe još više iščekujem 2016.g.

Vama želim što više uspomena, osmjeha, pametnih odluka, ali i pokoju lošu da nešto naučite. I želim vam vašu osobnu bajku!

Love,

Ana