Druga strana života….

Znate ono kad imate planove. Iako znate za staru izreku da dok vi kujete planove Bog se smije, ali vi ih i dalje kujete. Da se radi popis ljudi koji rade planove, ja bi bila na prva na tom popisu. Obožavam planirat. Obožavam i replaniranje, kad se plan izjalovi. I iako nisam veliki vjernik, vjerujem da nam se Bog stvarno smije dok mi nadobudno planiramo. Kako svatko od nas ima svoje veselje, i dalje ne odustajem od njih.

Za ovu godinu imala sam dosta planova. I ciljeva koje sam planirala ostvariti. Neke jesam neke nisam. I baš u trenutku jednog od replaniranja (da, izmislila sam riječ, a došla je od reprogramiranja) svi planovi su izgubili smisao…i ostao je samo jedan, potpuno neplaniran plan i apsolutno najbolji koji smo mogli zamisliti. Da, pišem u množini, namjerno, jer ovo je naš plan.

Umjesto ganjanja karijere i novih makeup kolekcija, umjesto pisanja WL na kojoj će biti još neka, realno, nepotrebna nijansa sjenila ili ruža, okrenuli smo se potpuno drugačijim listama. Naše liste pune su priprema za jednu malu savršenu curicu! Jednu curicu koja nema je potpuno preokrenula život i ispunila nas onim prekrasnim osjećajem koji se ne može opisati. Jedva čekamo rano proljeće kada ćemo je konačno i upoznati. Za sada se samo blesavo smješkamo, i tako već 5 mjeseci. I pričamo s njom. I obožavamo njene udarce. I planiramo savršeno mjesto za nju. Tata već sada zna da se nije i nikada neće roditi idealan za njegovu princezu i odbija sve ponude za slatke male dečkiće koje nam stižu. Već nas sada vrti oko malog prsta, a tek ima 20-ak cm!

Ponekad zaista nije loše dopustiti nekome da ti odredi život, jer možda ipak zna puno bolje od nas samih…. 

Follow my blog with Bloglovin