Kada sam prije nekoliko mjeseci na YouTubu slučajno naletjela na video u kojem je djevojka pričala o životu u minimalizmu, rekla sam 'nema šanse'. I danas kažem ne pretjeranom minimalizmu i našla sam neku svoju granicu koja zadovoljava moje uvjete, a život sam uvelike promijenila.
Ne mogu reći da mi je prihvatljiv život u kojem živimo u polupraznom stanu. Živimo u 21. stoljeću i želim komfor 21. stoljeća. Ali ne želim sve loše navike koje sam stekla upravo zbog komfora 21. stoljeća.
Prije nekoliko godina bilo mi je nezamisliv život u 50, 60 kvadrata, a o manjemu nisam ni pomišljala. Živjela sam u komforu, volim prostrane stanove i nisam se željela odreći takve navike. S druge strane, potpuno je logično bilo da muž i ja zajednički život započnemo u manje kvadrata. Početak je bio urnebesan. Nakon što sam se doselila i svaki kutak popunila svojim stvarima, došao je muž s pitanjem 'gdje bi on trebao staviti svoje stvari'? Trebalo mi je nekoliko mjeseci da prihvatim život u manje kvadrata bez da se osjećam klaustrofobično. Kada smo kupovali svoj stan, isto mali, već sam se pomalo navikla na 'skučeni život'. No i dalje sam imala puno previše stvari. Unatoč generalkama 2 x godišnje. Stalno sam tražila neki klik u glavi koji će me potaknuti na promjenu. Krajem prošle godine dogodio se kada sam otkrila KonMari metodu. Iz stana sam iznijela vreće i vreće stvari. Stalno sam pomicala granicu i dosezala ciljeve za koje nisam ni sanjala da ću moći doseći. Nikada nisam imala manje stari, a nikada nisam bila zadovoljnija.
Nakon što sam maknula višak, ali to ne mislim samo na odjeću, mislim na SVE U STANU, mogla sam jasno vidjeti što mi sve nedostaje i što moram kupiti. Znate onu staru poslovicu 'od šume ne vidimo drva', eto tako sam se ja osjećala. Najgore je bilo što me svaka kupovina tjerala na još. Moja lista se nikada nije smanjivala jer sam stalno nešto na nju dodavala. Sve je bilo prenatrpano. I to uglavnom s mojim stvarima, jer moj muž za razliku od mene je vrlo ažuran što se čišćenja tiče. Ne moram niti spominjati da sam iskorištavala svaki akciju. Sram me reći koliko imam korektora koji čekaju svoj red, paleta sjenila koje nikada nisu niti isprobane. Stan nam je ponekad ličio na jedno veliko skladište.
Kuda s viškom stvari? To je pitanje koje su mi mnogi postavili. Možete darivati (prijateljima ili organizacijama), prodati, ako je odjeća ili baciti u kontejnere na reciklažu ili odnijeti u H&M na reciklažu. Nemojte se bojati baciti nešto, ako je za baciti. 2,3 mjeseca nakon što sam napravila generalku i riješila se viška, jel mi vjerujete da nemam pojma za pola stvari kojih sam riješila?
Uvijek napominjem, želite li napraviti promjenu, morate biti spremni na nju. Spremni ne zato što vam je netko savjetovao, jer je neki trend, jer...nebitan je razlog. Morate biti spremni jer vam se dogodio klik u glavi napravite promjenu. Tek tada ćete moći napraviti pravi korak prema promjeni.
Nakon što sam zasukala rukave i primila se posla, prodisala sam. Doslovno se lakše diše u stanu. Prvi puta u životu znam što imam. Prvi puta životu ne kupujem nebulozne zalihe, jer za time zaista nema potrebe. I prvi puta u životu se držim popisa.
Recimo, već godinama nisam neka sniženja iskoristila kao ova. Ali niti ne sjećam se da sam ikada kupovala ovako revno po popisu i stvari koje mi zaista trebaju kao ove godine. Oduvijek sam voljela popise, ali s vremena na vrijeme sam se znala ulijeniti i prestati ih pisati. Opet sam usvojila tu naviku. Osim što kupim zaista potrebno, stanje se osjeti i na novčaniku. Donijela sam i jednu veliku odluku. Do 1.6. sam si zabranila kupovati kozmetiku. Već sam prije znala započeti godinu s takvim odlukama, doduše na kraće periode, ali sam ih ili vrlo brzo prekršila ili bi prije i poslije tog perioda opsesivno kupovala kozmetiku da nadoknadim tjedne bez kupovine. Suludo. Sada sam tu odluku donijela da potrošim barem dio zaliha i da počnem racionalnije kupovati. Prvi mjesec je već prošao i bez imalo problem sam ga izdržala. Ostaje još 5. Ali tko zna, možda mi se i svidi pa nastavim i potrošim ove silne zalihe koje imam doma.
Da li žalim za ovom promjenom? Ne! Dapače, oduševljena sam jednostavnošću života. Oduševljena sam kako su sve stvari dobile svoje mjesto u stanu. Uživala sam slagati, oslobađati stan stvari koje su višak i pronalaziti mjesto onima koje zaista i koristimo. Super mi je bilo što sam stalno pomicala ciljeve koje želim postići. Prvo s odjećom i stanjem ormara, zatim s kuhinjom, dnevnom,.... Stvari su počele dobivati svoje mjesto, sve je postalo urednije i skladnije. Životna okolina je utjecala i na mene, dogodile su se promjene, racionalnije, promjene u kojima sam vidjela napredak kod sebe. A to je važno, mijenjati se, napredovati i nikako ne stagnirati. Imate li previše stvari postat će nemoguće vladati sobom, jer vam ono što vas okružuje odvlači pažnju.
Prava nagrada je došla sada kada je proces gotov. Pogled oko sebe mi stalno mami osmjeh na lice. Nikad manje vremena nisam trošila na čišćenje. Nikad manje nisam bila opterećena materijalnim. Jednostavno sam zadovoljna.
Kao što sam na početku napisala, našla sam svoj polu minimalizam svijet. Volim ga zvati racionalni. Svijet u kojem imam ono što je potrebno, ne ono što je produkt trenutnog hira, već istinske potrebe. Nisam se mogla zamisliti u svijetu pravog minimalizma u kojem imamo 2 tanjura i 2 žlice jer nam to treba. Mislim da je ekstremizam, a on nikada nije dobar.
Već sam ranije spomenula, ali nije na odmet ponoviti - ovo nije lagan proces. Ovdje ne bacate samo stari, oni su samo simbolika za emotivno i osobno čišćenje koje ćete doživjeti. Zbog toga je preporučljivo ovo raditi sam. Osim toga, ako je netko pored vas mogao bi vas nagovarati da nešto ne bacite i spremite nazad iako je vama višak.
I dajte si vremena. Ne morate sve završiti u samo jednom danu. Kod mene je čišćenje trajalo tjednima. Ovaj put idete na kvalitetu, ne kvantitetu.
Nadam se da će vas ovaj post potaknuti za promjenom u životu!
Love,
Ana
Super ti je post! :)
OdgovoriIzbrišiMoram priznati da što sam starija sve me više smetaju stvari koje su se nakupile u posljednjih 10 godina. Teško mi je i zamisliti da smo prije ovih 50 kvadrata skoro 4 godine živjeli u jedva 20 i da sam imala sve što mi je trebalo, a sad jedva da imam mjesta za sve što se u međuvremenu namnožilo.
Svako toliko radim čistke, ali mislim da je krajnje vrijeme za jedno opsežno čišćenje...
Ja sam valjda rođena s tim minimalizmom u sebi. Od malena volim da mi je sve uredno i posloženo. Tu praksu sam nastavila kroz srednju školu i fakultet, bez nagomilavanja ali i bez bacanja, tj sve što ne koristim i što mi ne treba podijelim ili odnesem u žuti kontejner. često radim čistke. Ni kozmetiku ne volim nagomilavati, a ako mi se slučajno i zalomi na vrijem stanem s kupovanjem i trošim zalihe. Zaista poučan post.
OdgovoriIzbrišiOtkako sam se prije nešto više od godinu dana odselila u vlasiti stan i počela konačno živjeti sama (nakon fakultetskog života i suživota sa mojima). Divota je bilo uređivati stan i smještati stvari gdje sam željela. Cilj mi je bio minimalizam, što manje slika na zidovima i urednost (jer ipak sam ja blagi OCD freak). Moj boravak je mjesto gdje ćeš naći samo tepih, stolić, garnituru i dve malene komodice na kojima su TV, cvijet i u drugoj knjige. Soba isti slučaj; makeup stol, ladičar, komoda, krevet i vješalica. Kuhinja i kupaona su uobičajene.
OdgovoriIzbrišiIsprva su mi svi govorili da je kod mene sterilno kao u ljekarni no onda se doselio bivši i unio ''nemir''. Pronalazak mjesta za njega u meni je nakako smanjio potrebu da sve bude ''gdje treba'' i počela sam trpati. Smeta me to jako i evo upravo ovaj tjedan krećem od ormara, šminke i ostalih stvari jer vraćam svoje JA otkako je on otišao. Baš mi fali.