Nije me bilo…

Ponekad mi treba odmora. A ponekad sam toliko umorna da nemam snage ni slikati ni tipkati. Zadnjih mjeseci su nam bili turbulentni. Puno previše toga. Povrh svega tu je i kupovina stana i radovi na istom. A znate kako to ide s radnicima, nikad kraja. Konačno smo zabili zadnje čavliće na zidove i ukrasili ih slikama i taj mali stančić koji smo smatrali privremenim rješenjem, postao je dom. Mislili smo u njemu ostat kratko, no već sada znamo da ćemo se teško rastati od njega. Htjela sam ovim postom najavit novo doba, doba kada ću pisati, jer toliko toga imam za podijelit s vama.

Zadnjih tjedana sam kupovala. Previše toga. Toliko previše da sam si odredila pauzu od kupovanja kozmetike 4 mjeseca. Pauza završava 10.12., a ja se nadam do tada potrošiti i nešto šminke. Seljenje je izvrsna stvar, jer shvatite koliko toga imate previše. Napravila sam jednu čistku stvari. Pa drugu. Pa treću i dalje imam previše toga. Bilo je prekrasno otkriti neka nova sjenila ili olovke, ali istovremeno i deprimirajuće. Zar imam toliko toga da nemam pojma šta imam? Ponekad to i nije loše, jer sam se primila nekih stvari i zaista ih dobro upoznala. Tako da vas čeka puno recenzija izvrsnih proizvoda.

Vratimo se na stan. Prva ideja je bila napravit veće pothvate. Lažem. Prva ideja je bila živjet u njemu mjesec dva pa počet s izmjenama. Onda smo shvatili da je najbolje neke stvari napraviti dok ne živimo u njemu. Poput parketa i sređivanje balkona. Naravno, bojanje se podrazumijeva. I onda su krenule želje i željice. Čak sam imala ideju i bojit pločice u kupaoni, ali su me urazumili da to nije toliko dobra ideja. Na kraju smo se vratili na prvotnu misao: prvo živi pa mijenjaj. I obzirom koliko smo čistili, prali i sređivali to uopće nije loša ideja. Proces preseljenja je divan. Napraviš čistu, pronađeš hrpu stvari, preslaguješ (što ja jako volim) i slažeš, ali preseljenje s mojim mužem je pakao. On je divan i obožavam ga, ali ubi me njegova želja za minimalizmom. Pod minimalizmom on očekuje da u stanu ostavim dio šminke s ostatak odnesem u podrum. Ok milo, neće ići! Na kraju mi je ipak prepustio dvije ladice da se smjestim sa svim svojim sjenilima, rumenila,puderima i inim.

Super kod preseljenja je uređenje. Slaganje. Sastavljanje. Obožavam taj dio. Iako sudjelujem uglavnom samo u sugestijama i prenošenju, jer kada ja nešto slažem uglavnom imam viška dijelova. I malo po malo, ormar po ormar, kutija po kutija i naš stan je prestao biti stan i posao dom. Imamo već nekoliko dana staža spavanja u njemu. Pojeo se i prvi doručak na terasi. I pronašla sam omiljeni kutak u stanu (osim kuhinje). Upravo ovaj na slici.

Sada kada je sve konačno na mjestu i svi radovi gotovi,mogli smo konačno na more. Ove godine ćemo biti znatno kraće nego prošle (teško je nadmašiti 40 + dana mora), ali jednako uživamo. Obiteljski običaj je da se za Gospu okupimo. Minimalno nas mora biti 8, no 10 članova obitelji je neki prosjek. Ove godine nam je fešta trajala posebno dugo. I bilo je divno. Obitelj na okupu, odlična atmosfera, roštilj koji se pekao 3 sata i 10 sati smijeha. Ima li bolje? Naravno da nemam slika. Bio bi grijeh prekidati feštu zbog slikanja.

Jučer sam prvi puta jedrila. Žalosno je jer tu priliku nisam ranije iskusila. Divan sport. Veselim se ponovit iskustvo. 

Večeras vas čeka novi post, recenzija i darivanje jednog izvrsnog proizvoda!

Love,

Ana