Godina nam je na izmaku i volim na kraju svake godine rezimirati ju. Kakva je bila, što sam naučila, jesam li se promijenila, napredujem li naprijed ili nazad. I sada, kada gledam (skoro) 356 dana unazad, mogu reći ovo je za mene bila godina traženja. Tražila sam neki svoj put i našla ga. Svima nam dođu takvi trenutci, a meni su eto trajali cijelu godinu.
Ovu godinu bila sam i sretna i tužna. I uspješna i neuspješna. I zadovoljna i nezadovoljna. No,život je lijep baš zato što je tako nepredvidiv.
U ovoj godini sam donijela i neke pametne i neke manje pametne odluke, no kako bi inače naučila šta je dobro za mene. Ne možemo uvijek gledati daleko u budućnost da budemo sigurni u svoju odluku.
* No, jedno je sigurno što sam u ovoj godini naučila za vjeke vjekova, od svega u životu, samo je jedna stvar bitna – zdravlje! Bez zdravlja nema ni sreće, ni osmjeha, ni ljepote, ni zadovoljstva niti malih greškica koje naš život čine ljepšim.
Osim što sam se uvjerila u dobrobit zdravlja, naučila sam još neke stvari.
* Nema novih početak, ništa se neće promijeniti od ponedljeka, 1.9. ili 1.1., ako u glavi ne posložiš neke stvari. Ta mi je činjenica ružna, jer su barem meni ti mali početci uvijek davali nadu, ali i euforiju, no budimo realni, osim velikog zamaha ništa drugo.
* Nikad, ali nikad ne reci nikad, jer baš tada u tim stvarima opovrgnem.
* Ljudi ne treba mijenjati, ni sama nisam savršena
* Ne ljutim se više na ljudsku zločestoću u obliku vrijeđanja, ne treba se zamarat sa malim stvarima
* Nemam više niti jednog neprijatelja u svojoj glavi, tj nitko mi u ničemu ne smeta.
* Shvatila sam što mi je cilj,ne tražim ga više
* Naučila sam se maknuti!
* U ovoj godini imala sam još jednu veliku sreću, dobila sam stipendiju za Visoku školu poslovne ekonomije, no neki bi rekli nesreću, jer umjesto predviđenih 16,17 ispita razlike, ja sam imala 25. Ukupno 39. Rekli su mi da to neću nikada dati,a kamoli ne u 2 g., smijali su se kad sam rekla da mi je plan do jeseni to riješiti. Danas je ta brojka pala na 32. No, još je jedna velika sreća u toj cijeloj priči, nemam vremena na bacanje, fokusiram se samo na bitno u životu.
* Naučila sam još da prošlost nije bitna, jer je prošlost i više ju ne možemo promijeniti, budućnost je daleko,jedino je bitna sadašnjost.
Što želim u 2012 g.?
U biti, za sebe malo toga – zdravlje, diplomu. Riješiti preostalih 32 ispita! I posao. Sve ostalo imam:-) Imam predivnog dečka, obitelj i nekolicinu prijatelja koje vučem još od davnina i par novih koji su ušli u moj život i upotpunili ga.
A što želim napraviti u 2012 g.?
Ne, ovo nije isto kao i gornje pitanje. Želim djelovati. Prije svega na humanitarnoj strani.
A kako je i zaposlenima situacija koma (a posebno honorarcima kao meni), našla sam način kako. Već sam spominjala, diozarade od reklama na blogu ću davati u jednu od humanitarnih udruga (a dio na troškove bloga poput poštarine). Znam da to neće biti puno, ali bolje išta nego ništa. Ovime i vi imate priliku sudjelovati sve što trebate je napraviti klik na jednu od reklama ili na ovom blogu ili na blogu Just an ordinary day. Još je jedna želja, da mi se pridruže i drugi blogeri, i trećina zarade bi bila dovoljna.
Zašto sam se odlučila na to. Iz jednostavnog razloga,za volontirati zaista nemam vremena, a financijski drugačije ne mogu pomoći.
A moj drugi cilj za 2012 g. je proučit više o majmunima, oduvijek želim imati jednog.
Ovo su moje želje i planovi za sljedeću godinu. Za godinu dana ćemo provjeriti dal su se ispunile. I ako jesu u kojoj mjeri.
Koji su vaše želje za 2012.g? Pišete li uopće želje i ispunjavate li ih?
Hvala vam što ste svratili!
Love,
Maybe
