A sad ajmo na moje probleme :-)
Čini mi se da mi u zadnje vrijeme puno bolje ide filozofiranje nego pisanje recenzija, rađenje tutoriala, i ostalog… bit će da je to rođendan, odnosno godine čine promjenu na meni.
Sutra je dan D, dan od kojeg više neće govoriti za mene da sam mlada, već da mi je pod hitno vrijeme za muža, dijete, posao i ostalo šta spada u paket! J jbg moralo je doći vrijeme da se i ja uozbiljim. Danas sam počela sa naručivanjem za preglede, jer ipak je vrijeme za remont! :-)
Tako sam ja u susret novim godinama počela čistiti sobu. Kad kažem čistiti, mislim na to stvarno detaljno! Odnosno, čak i nešto baciti! Spadam u hrčke opsjednute bojom i slaganjem po nijansama! A to rezultira time da kad se primim neke vrste neke stvari u kupovanju, kupujem to u svim nijansama. Npr, imam vesti na „V“ izraz (napomena: jako ih volim) u bijeloj, žutoj (svjetlo i tamno žutoj), rozoj, crnoj (x2), ciklami, zelenoj i bež nijansi. A još mi „treba“ siva i tamno plava. Shvaćate o čem vam pričam! Nakit recimo slažem ovisno o tome je li zlato, srebrno, vitange dizajn, itd., košulje su svrstane po tome da li su jednobojne, na prugice, kockice,… Rezultat tog mahnitivnog kupovanja je da mi je soba prepuna svega! I to je razlog zašto je toliko puno stvari na mojoj blog raspodaji!
I onda je krenulo čišćenje.
Počela sam sa robom. Doduše još nisam završila ali jednu curu sam već razveselila.
Zatim sam se prebacila na šminku i moj kofer je konačno prodisao!
Pa na lakove za nokte, iako bi trebala još malo pročistit to područje, jer kao što možete vidjeti većina je samo isprobana!
Pa na nakit. Ljudi moji, pala sam u nesvijest šta sve držim. Odmah sam se javila Marini da njoj proslijedim barem dio tih stvari. Uspjela sam organizirat ladice, tako da su dvije sada posvećene nakitu, jedna je sa pravim a druga sa bižuterijom.
Da bi dobila tu drugu ladicu, morala sam ju ispraznit. A kad sam se primila tog posla, šok i nevjerica šta sam sve našla!
I tako moja soba konačno dobiva obrise neke normalne, za život ugodne prostorije. Ali ima tu još posla.
Možda mi je stvarno došlo vrijeme da odrastem i pustim prošlost?
Imate li vi ponekad potrebu prerezat sa prošlošću? I ozbiljnije se primit budućnosti? Ili spadate u onu skupinu ljudi (kao moj dragi, npr) koji čuvaju samo poneke stvari iz prošlosti, ne opterećuju se njome, znaju bacit, rezolutni su po tom pitanju,…?
